Dva najimpresivnija deja vua koja sam doživjela su imala sličan scenarij, a to je da prolazim pored sebe i ispred sebe. Jednom u snovima drugi put u stvarnosti. San je bio opširan, ali ključna scena je bila da šetam Ulicom Frana Alfirevića u Zadru i osvrnem se iza sebe te vidim sebe kako također hodam tom ulicom, ali suprotnim nogostupom Nakon brojnih događaja u snu opet šetam tom ulicom, ali ovaj puta je situacija obrnuta. Sada promatram sebe kako hodam suprotnim nogostupom ispred mene te vidim da sam se osvrnula da vidim tko hoda iza mene baš kao u sceni prije. Drugi puta kada sam doživjela sličnu scenu bilo je to u stvarnosti prolazeći istim kvartom. Išla sam biciklom iz ateljea doma i prošla sam, kao i obično, kroz marinu ispod napuštenog restorana kojeg se sjećam još iz djetinjstva. Čula sam da je netko gore u zgradi te sam se zaustavila i pogledala gore, ali nisam nikoga vidjela iako su se čuli glasovi. Nastavila sam dalje doma. Godinu dana kasnije nalazim se u obrnutoj situaciji. Sjedim po prvi puta u napuštenom restoranu u marini s dragom osobom, pričamo i smijemo se. U jednom trenu pogledam dolje niz stepenice i vidim ženu na biciklu kako prolazi te zastane i pogleda gore.