Fotografska oda čitanju ove se godine nastavlja izložbom zadarske umjetnice Ane Jagić koja
se češće predstavljala u mediju slikarstva.
Pred nama je dio vizualnog dnevnika na temu - čitanje i pisana riječ, umjetnica je kroz
dosadašnje izložbe iskazala svoju sklonost dnevničkom promišljanju i zapisu. Na ovoj izložbi
je i fotografija njenih dnevnika pod naslovom Oda pisanju.
Autorica promišlja temu kroz viđeno, svaka je stranica/fotografija o poznatom, a opet
iskazana na poseban način, kao uvid u osobno iskustvo i perspektivu umjetnice. Pomalo i kao
igra, sadržaj prikaza i naziv fotografiranog domišljato i duhovito komuniciraju. Tako se
autorica poigrava i medijem, intervenira na zabilježeno koristeći mogućnosti današnjih
tehnologija.
Ana Jagić bilježi različite prizore svakodnevnog i potiče na razmišljanje o zapisanom, bilo na
zidu ili papiru, na moguće slojevito interpretiranje i do razine semantičkog. Primjerice radovi
Di?, Nađemo se kod frenda. Motivi poput hrpe starih naočala, starih pisaćih mašina i njihovih
dijelova propituju temu i u kontekstu vremena i promjenjivosti svrhe uporabnih predmeta
kao i njihove povezanosti s čovjekom. Nazivima radova daje poveznicu na niz crno bijelih i
intimnijih fotografija, izlažući prošlost definira se i sadašnjost, kao dio identiteta: Mama, tata
i ja, Sjećanja, Prva ljubav, Mudre izreke i Zaista kažem vam, kojom povezuje sakralno u sferi
intime s uobičajenim prostorima sakralnog. Odabirom kutova, kadriranjem daje vlastitu
duhovnu optiku kroz simbol knjige u radovima naslova: Sestra, Brat, Ničice, I Bog kaže.
Kompleksno čitanje umjetničkog zapisa jednim svojim dijelom omogućuje nam autorica,
drugi dio čine naša osobna iskustva i znanja.
Poveznica sa slikarskom stranom umjetnice je prikaz Matoševa spomenika i naslov Oda ode
odi, jezična igra kojom povezuje Zagreb i dio fotografija čiji ugođaj naslućuje zadarsko
okruženje duhovito naslovljeno i u fotografiji Mara.
Fotografije Djevojka i Sjena svojom zrnatošću, tonovima sivog i pomalo usamljenim ozračjem
asociraju na stare fotografske izvedbe, prisutnost pametnih telefona na njima, kao novim
Svetim knjigama, povezuju glavnu temu, ali i pokazuju poigravanje današnjim fotografskim
mogućnostima. Srodnog je naglaska i Tijelo kao stroj.
Ana Jagić kroz izložene fotografije propituje i analizira temu čitanja, zapisanog i kreativnim
pristupom otkriva novo u poznatom, otkriva kako usporiti vrijeme u detalju koji bi inače
ostao neprimjećen, zaboravljen. Zna kako vizualno naglasiti višeznačno u određenim
predmetima.

Vanja Butković Gržan dipl. povjesničar umjetnosti